top of page

Igra

Radi se o Porinu.

Nekako sam htio to izignorirati, ali ne mogu. Svatko želi nagradu za svoj rad, priznanje…

Tako je i album koji sam izdao prošle godine uvršten kao kandidat za Porin uz još pet albuma duhovne glazbe u toj kategoriji. Moja nadanja se sastoje u tome da netko prepozna autorski rad, jer od svih tih 6 albuma jedini je moj autorski album, album novih, inspiriranih pjesama. Sve drugo su obrade američkih, protestantskih pjesama, Božićnih, već naveliko poznatih pjesama itd… Tu, u toj konkurenciji su “Progledaj srcem” album koncerta sa stadiona Maksimir koji je okupio 50.000 ljudi, onda Andrej Grozdanov višestruki dobitnik Porina, Sandra Bagarić, operna pjevačica koja je, eto, izdala album Božićnih pjesama, Emmanuel grupa, i još jedan čovjek kojem nisam zapamtio ime, također sa protestantskim pjesmama.

Tako da se ja u toj kategoriji osjećam kao da su sve moje vrijednosti i momenti koje ja vidim kao vrijedne - nevažni i nedostatni za tu nagradu. Glasanje je završeno i iako ne znam rezultate, osjećam da nemam tu što tražiti.

Ustvari, teško se s tim pomiriti i nastaviti dalje raditi…

Htio bi ja to, ali nije lako. Nije lako pomiriti se s tim da nešto radiš iskreno, ulažeš vrijeme, znanje, novac, trud, uzdaš se u svoje slabe snage navođene Božjom milošću i pomoći pokojeg prijatelja. Moja utjeha i priznanje biti će, u to čvrsto vjerujem, od Onoga koji mi je i podario sve.

Sjećam se kad je Čedo Antolić snimio jednu od tih pjesama sa albuma. Otpjevao je i to nas je zbližilo. Često smo se nakon toga čuli telefonom, razgovarali o svemu i svačemu, a zadnji njegov poziv bio je ispunjen suzama. Taj čovjek, stijena, plakao je jer je osjećao da je kraj ovozemnog života jako blizu. To je bilo prije no što je umro. A ja nisam znao kako ga utješiti, ali sam vjerovao i vjerujem, a to sam mu i rekao - da će se Bog pobrinuti za njega.

Sjećam se kako me sila Božja nagonila da hodam sam po obroncima Velebita, slušam bez straha medvjede kako brundaju u šumi podno “Alančića”, kako kroz buru dolazim do jednog od vrhova te planine, i ostajem sam sa Bogom. I osvrnem se oko sebe, pogledam i doživim tu ljepotu koju je jedino Bog mogao stvoriti.

Sjećam se kakvu sam snagu, hrabrost i mir dobio u samostanu u Pazinu kod dobrih pazinskih franjevaca.

Sjećam se kakvu sam milost doživio na “Taboru” gdje sam Te zamolio za još jedno dijete i dobio sam Vinku, prekrasnu kćer.

Sjećam se i milosti Tvoje koju sam doživio u Šibeniku, u Solarisu, kada sam kao strijelom pogođen dojurio do katedrale i nisam htio otići dok se ne ispovijedim.

Sjećam se kako si me probudio iz sna tako nježnim dodirom da me i sada milina prožela.

Siećam se anđela kojima si me okružio u jednom trenutku, kada sam bio slab i u velikim iskušenjima.

Sjećam se mnogih čuda i milosti koje si mi, Bože, podario. Sve sam to i više sabrao u ovom albumu.


A ja bi htio nagradu od ljudi. Umjesto da te slavim dovijeka.


Oprosti mi te moje slabosti i nastavi me voditi svojom ljubavlju. Ipak, ja sam Ti jako zahvalan što su mi sada sjećanja ispunjena Tvojim djelima, trenucima u kojima sam osjećao Tvoju ljubav.

Više je to od “kiselog grožđa” koje ne mogu dosegnuti. A ja “zapeo” za grožđe. Oprosti moju kratkovidnost.

Siguran sam u Tvoju pobjedu, siguran sam da si zauvijek sa mnom, siguran sam da me kališ i obrađuješ da postanem Tebi mio.

Zato - prihvaćam sve što stavljaš preda me, jer si mi dao da te osjećam i da te ljubim.

128 views0 comments

Recent Posts

See All

Iskustvo

Nit po nit, satkane su svečane haljine od laži Da okitim se perjem kojeg nemam, Da golu taštinu nahranim sa pažnjom, prigrlim onog koji mi je mraži No jači mi je bit od te silne draži. Korak po korak,

Comments


bottom of page