Jednom

Jednom kad se ugasim

kada nestane žar života

neću trebati pjesmu da me opjeva

neću trebati ruku da me miluje

neću trebati utjehu da štiti me

neću trebati ljubav da me raduje.

Zapitaj se, čovječe, jesmo li toliko daleki jedno drugome

da odustanemo, da ne odemo do kraja?

Čekam da me slome. Da me slome grijeh, zlo, tuga i nevolja.

O Bože, pa kako je to moguće? Kako je moguće? Kako propadosmo? Kada ćeš nam se smilovati?