Jednom kad se ugasim
kada nestane žar života
neću trebati pjesmu da me opjeva
neću trebati ruku da me miluje
neću trebati utjehu da štiti me
neću trebati ljubav da me raduje.
Zapitaj se, čovječe, jesmo li toliko daleki jedno drugome
da odustanemo, da ne odemo do kraja?
Čekam da me slome. Da me slome grijeh, zlo, tuga i nevolja.
O Bože, pa kako je to moguće? Kako je moguće? Kako propadosmo? Kada ćeš nam se smilovati?