MEMENTO MORI
Jednostavno nisam mogao izdržati i suzdržati se a da ne napišem nekoliko rečenica o novom albumu Dalibora Prochazke koji službeno izlazi 01.studenog 2021. Ovaj osvrt će biti dobrim djelom subjektivan, jer Dalibora poznajem poprilično dobro i dugo, no to nije umanjilo moju percepciju glazbe i iskrenost, dapače, dajem si za pravo pisati upravo iz tog razloga. Dobio sam album “MEMENTO MORI” prije dva dana. No prije osvrta valjalo bi istaknuti da je Dalibor individualac i vanserijski kreativac i umjetnik pa je tako 99% kompletnog proizvoda uz puno pažnje i truda uradio sam. Puno smo pričali o ovim vremenima u kojima čovjek mora “zapeti” sam ako hoće nešto napraviti kako treba. Od promišljanja, pisanja pjesama, komponiranja, sviranja, snimanja, miksanja, dizajniranja, sugeriranja ton majstorima, dogovaranja sa izdavačima, režiranja videa. To iziskuje ogromne napore, zadržavanje fokusa i puno vremena i volje a iza Dalibora je već nekoliko albuma koji su vrijedni i trajni, posebni i prepoznatljivi, stoga odgovorno svjedočim da je Dalibor čovjek koji iza sebe ima ogromno životno iskustvo.
Ovaj album zaista zaslužuje poseban osvrt jer je ovoga puta Dalibor zaronio u suštinu ljudskog bića, smisla i postojanja. Imao je Dalibor i ranije dublje zarone (Tvoje srce je moj dom, Isto blizu i daleko, Izgubljeni grad, Dan pobjede) ali zbog nastojanja da prošli albumi dopru do većeg broja slušatelja bio bi slobodan reći da su ti zaroni možda samo ometali ugodno brčkanje po plićaku u kojem se svi mi, slušatelji najradije volimo opuštati i zabavljati. Ovoga puta Dalibor je zaronio jako, jako duboko. Naravno, kada uspijete tako duboko zaroniti, svašta se može pronaći u tim dubinama, od crnog mraka, nemani, raznih struja i opasnosti pa sve do onog najvrijednijeg - bisera u punom sjaju koji blješti negdje na dnu ali ga je teško vidjeti ako stvarno ne zaronite duboko. Kako ja shvaćam te pjesme - svatko ponaosob bi se mogao i trebao potruditi zaroniti u svoju dubinu uz pomoć svake od tih pjesama. Uz današnji tehnološki napredak, napredak u znanosti, medicini, informatici, nekako mi se čini da smo dobrano zakržljali u nekim puno važnijim stvarima. Izgubili smo smisao postojanja i bjesomučno se grebemo za vlastiti opstanak, probitak, uzdamo se u vlastite snage, a zaboravljamo Tvorca svega, onoga u čije se ruke Dalibor na ovom albumu predaje i uz čiji dah ostvaruje ovaj uradak. Uspješno je dočarao ogromne duhovne borbe, previranja, vapaje, nadanja i na kraju potpuno predanje Bogu, a tako i put ka oslobođenju i pravom smislu života. Tu smo kao ljudski rod (to se uvijek i iznova događa) podbacili jer se protiv iskušenja i zla više niti ne borimo, a ako i postoji koji nadobudni “borac” taj se uzda samo u svoje snage, koje su bezvrijedne. Izvrsno Dalibor opisuje kako nestaje moment volje i kako naša odluka da nešto dobro učinimo, propada pod utjecajem zla te nestaje. Kopni naša volja, prevladava grijeh, prepuštamo se slastima i strastima, grabeći za još, više i više materijalnog a sve u potrazi za pravom srećom i mirom. A naziv albuma jasno ukazuje da ćemo umrijeti, slobodni ili robovi, zdravi ili bolesni, cijepljeni ili ne cijepljeni, bogati, siromašni, ubogi, sretni, nesretni. Daliborova poruka na samom kraju albuma je ustvari dotaknuta Božjim prstom koji nam jasno ukazuje da mir o kojem svi mi toliko pričamo, toliko priželjkujemo, postoji jedino u Bogu, a da bi do toga došli - moramo stalno ljubiti jedni druge, praštati, davati se jedni drugima, živjeti po Božjim zakonima, boriti se da se otrgnemo zavodljivosti i propadljivosti ovoga svijeta a što nije lako. Jer nismo stvoreni za ogorčenje, bol i zlo, već za ljubav i na sliku Božju, za pravi istinski mir i raj. Davno smo tu sliku zapostavili u sebi do te mjere da i ne znamo da postoji u nama. Autor ovog albuma iskren je čovjek, koji se ne razmeće riječima, djeluje i trudi se ljudima olakšati i potaknuti nas na pronalazak ispravnog puta. Melodije, tekstovi i ambijenti albuma “Memento mori” zahtjevaju duboku sabranost, promišljanje, osluškivanje jer su prepuni detalja, duboki, krajnje ozbiljni, ne pozivaju na zabavu i opuštanje, jer vrijeme prebrzo leti, već traže naš angažman i prihvaćanje istine o Bogu i čovjeku!
Stoga - slobodan sam reći da je ovo svojevrsno remek djelo i zaslužuje pažnju svakoga tko želi izaći iz ovih današnjih okvira i bar razmisliti o smislu svega. Naravno, da ne zaboravim, produkcija je toliko dobra, topla, snažna i duboka, da uz poruke koje nam Dalibor šalje - jasno potpomaže osjetiti i doživjeti svaki moment ovog, u konačnici prekrasnog albuma i puta kojim putujemo sa kantautorom.