Porin u Kutini?

Danas je prekrasan dan, suncem obasjan i budi se život. Dok neki sniju san snom pravednika, neki vrijedno rade, a ja, pomalo nervozno, čekam da vrijeme prođe. Ići ću još oprati auto, očistiti, natočiti goriva i spremno čekati 14h…da krenemo put Osijeka.

Prijatelj mi je poklonio veliku čast da s njim podijelim radosne trenutke. Za mene je radostan trenutak kada vidim sjaj i suzu radosnicu u oku prijatelja a to bi se moglo i trebalo dogoditi večeras u Osijeku na dodjeli Porina.

Zamislite!!!

Ako je u meni toliko veliko i jako uzbuđenje jer iskreno vjerujem da je Dalibor zaslužio osvojiti ovu prestižnu nagradu za najbolji album duhovne glazbe u prošloj godini, a skoro da i nemam direktan udio u tome, možda da probate zamisliti kako se osjeća čovjek koji je mjesecima pa čak i godinama stvarao ovo djelo, ovaj kantautorski album, sjedio u svom podrumu (kako on voli reći) i svoja najdublja promišljanja i previranja pretvorio u jedan poseban album.

Osluškivao je, pisao, pjevao, promišljao, osluškivao, svirao, promišljao, snimao, opet osluškivao na stotine kanala, promišljao, birao najbolje, brusio, glancao, polirao taj dijamant…

I tako mjesecima i godinama.

Naša ljudska narav govori nam da kada čovjek predano i posvećeno nešto radi mjesecima - da s pravom očekuje biti prepoznat i nagrađen od onih koji sebe nazivaju stručnjacima. Kroz povijest se provlači i druga činjenica a ona kaže da mnogi veliki umjetnici nisu bili prepoznati u svom vremenu jer su živjeli i radili djela koja su van vremena u kojem su živjeli i stvarali. Ta misao me dovodi do sljedećeg zaključka:

- ako Dalibor večeras ne dobije zasluženu nagradu - znači da su taj album i sam Dalibor i njegovo stanje duha van vremena u kojem živimo, a što ne umanjuje potencijal vrijednog albuma i umjetnika da bude kad tad prepoznat kao svojevrsno remek dijelo.

- ako je ipak večeras dobije - to mi govori da je upravo i sada ovo vrijeme u kojem je prepoznat, a onda samim time moramo postati svjesni što nam umjetnik govori kroz pjesmu. Ja vjerujem da je ovo pravo vrijeme da se okrenemo Bogu kao Dalibor, da osjetimo zašto smo stvoreni i da sve ima smisla jedino u Bogu.

Zaključno sa prethodnom rečenicom - potpuno je svejedno da li će dobiti nagradu ili ne!! Kako god da bude, Dalibor je napravio djelo potaknuto Božjim prstom i to je jedino važno. Osjetio je blizinu i veličinu Stvoritelja a samim time njegova mogućnost djelovanja uz pomoć Gospodnju - je neograničena!!

Ipak, mi, ljudi, stvoreni smo i da se radujemo, pa tako i ovoj, od ljudi kreiranoj nagradi..

Stoga, kako god da bude - ja, tvoj prijatelj, u tebi Dalibore, vidim Božje djelovanje i želim ti da te odvede do onih vrhunaca do kojih te može dovesti samo i jedino Bog!