JASENKO HORVAT

U širokoj ravnji bilo od starine siromašno selo napučeno najviše poljskim židovima.  U tom je selu neki žid kraj jadnog svog uboštva imao četranestero djece, rumene i zdrave pa je danju i noću razmišljao, kako da se obogati, da im život bude lagodniji i prijatniji.
   Kad je žid nekom prilikom zašao među kršćanski narod, čuo, da im župnik govori ovako:
"Tko siromahu daje novčić, tomu Bog uzvraća stostruko!"
To upamtio poljski žid pa računao ovako:
"Čemu da počnem dijeliti novčiće? To ide presporo. Ja ću bogcu dati sto rubalja, a Bog će mi uzvratiti sto po sto, to će biti u svemu dvijesto rubalja pa sam za nekoliko godina dobročinstva bogat čovjek, a jadna moja dječica neće više gladovati"
   Premišljavajući i računajući na prste, koliki će mu biti dobitak, sretne žid ubogog  slijepca te mu podijeli posljednjih svojih sto rubalja. Onda se uputi dalje zirkajući na sve strane, otkale će mu pasti u krilo Božja nagrada. Cesta je bila pusta i prašna, nigdje izgleda za mastan dobitak, tek neki se stranac prmakako, pred židom zastao te ga upitao:
   "Hoćemo li poći zajedno? Bit će nam kraći put!"
   Taj stranac bio sv. Petar, koji je znao, što siromašni žid snuje i kako čeka, da mu se podijeljenja milostinja postostruči pa mu značajno govorio:
   "Ono što si zaželio, dat ću ti stostruko!"
   Židov se udobrovoljio, pošao za strancem i pričao mu putem o nevoljnom svom životu i siromaštvu, a sveti ga Petar slušao šuteći. Došavši do velikog grada, koji je bio sav zastrt crnim velima, jer dobrom kralju bila umrla kćerka jedinica, obrati se sv. Petar k svom suputniku:
   "Evo za nas posla i zarade!" On povede žida pred kralja veleći:
   "Kralju, nas dvojica ćemo tvoju kćerku oživjeti!"
   Kralj se vrlo poveselio, sazvao svoje doglavnike, da im javi novost, a onda upitao strance:
   "Koliko tražite nagrade?"
Žid prišapne sv. Petru: 
"Nemoj biti odveć čedan, desila se ovdje rijetka prilika!"
Petar nije za te riječi mario, već kralju govorio:
"Ako nam posao uspije, onda nam podaj sto rubalja i dva velika sira!"
Kralj i doglavnici bili s time zadovoljni i odveli strance do grobnice preminule kraljevne. Ona je ležala u zlatnom lijesu na svilenim jastucima, bila sva posuta bijelim ružama, a mrtvačka joj straža bijahu bijeli golubovi, koje ona od djetinjstva svaki dan bila hranila.
   Ostavši na samu, razlgedali putnici mrtvo tijelo, a onda reče sv. Petar:
"Mi ćemo tijelo ponajprije razrezati na komade, onda ćemo ga kuhati u kotlu, da izađu sve bolesti, a kad će biti čisto i bijelo kao za života, onda ćemo ga opet sastaviti."
Obojica se, šuteći, primili posla, a kad su ga spretno izvršili, udahne Petar maloj kraljevni ljudsku dušu, tri puta joj dozivajući:
" U ime Oca i Sina i Duha svetoga vraćam ti neumrlu dušu! Digni se, kraljevno i oživi!"
Mala se kraljevna stala micati, otvorila oči, gledala širom i ustala pitajući zvonkim djetinjim grlom:
"A što se zbilo sa mnom, da sam tako tvrdo spavala?"
Petar joj reče:
"Mala kraljevno, to je bio san vječnosti, a jer je za te bilo preuranjeno, to smo te probudili, da se još dugo naužiješ života!"
Ona otrčala do svog oca, izdaleka mu kličući:
"Dragi tatice, nagradi plemenite ove strance, oni su me trgli iz vječnog sna!"
Kralj plačući od sreće, zagrlio svoje dijete te izdao odredbu, da se strancima isplati sto rubalja, a povrh toga pripada svakome po jedan veliki sirac. Petar spremio novac, predao oba sira židu, neka ih čuva u torbi i oni pošli zajedno dalje.
Za koje vrijeme reče apostol:
"Pokaži mi ona dva sira!"
Žid mu pokaže samo jedan, ali Petar će njemu:
"Pokaži mi i drugi sirac!"
"Kakov drugi sirac?"
"Ne šali se, žide, gdje je onaj drugi sirac, što sam ti ga dao, da mi ga spremiš?"
"Ne znam za nikakov drugi sirac", žid će tvrdokorno, "dao si mi samo jedan!"
Petar šuteći pošao dalj i nešto smišljao, a žid za njim. Došli do rijeke. Kuda bi sv. Petar stupio, digla bi se iz vode zemlja, a on prešao rijeku po suhoj stazi. Žid pako morao visoko dići kaftan, da pregazi vodu. Oni zašli dublje do sredine, a Petar će opet:
"Žide, gdje je onaj sirac, što sam ti ga dao, da mi ga spremiš? Ti si ga pojeo, ali nećeš priznati!"
"Nisam, druže!"
Oni zašli još dublje, da je židu sezala voda do grla, ali kad god bi Petar pitanje ponovio, on bi vazda nijekao. Petar se napokon razjari i htjede žida utopiti, ali mu ga ipak bilo žao, jer je bio siromašan, gladan i obdaren tolikom djecom. Zato ga u vodi uhvatio za dugu bradu i po suhoj ga stazici odveo na drugu obalu. 
Zatim su došli na veliku, bujnu livadu pa sjeli na sunce, da se žid osuši. Sad će sv. Petar smiješeći:
"Ajde da podijelimo novac!"
On izvadio iz novčarke onih sto rubalja i stao ih po travi razvrstavati na tri kupa. Žid ga šuteći promatrao, napokon upita:
"Čemu tri dijela, kad nas je samo dvoje?"
Petar kao da ga ne čuje, dijeli novac govoreći:
"Ovo meni, ovo židu, ovo trećemu, koji je pojio sirac! Ovo meni, ovo židu, ovo trećemu koji je pojio sirac!"
"Kako ti to dijeliš, druže?"
Petar ga pogleda pronicavo:
"Po pravici! No ja ne marim za novac pa ću onom trećem, koji je pojio sirac, dati još i svoj dio."
Na to skoči žid i prizna, da je pojio sir. Dok mu je naime drug bio drijemao, nije mogao odoljeti jer mu crijeva pucala od glada. Petar će nato:
"Vidiš kako treba uvijek govoriti istinu! A kad si priznao grijeh, neka ti budu sva tri dijela. Eto vidiš, tvoj milodar vratio sam ti stostruko!"
Produljivši zajedno put, došli do drugog kraljevstva, a Petar stane židu pričati:
"Ovdje živi vrlo nesretna kralj. U njega je kćerka jedinica, koju obljetava ljuti zmaj iz pećine, pa će je nekom zgodom ugrabiti i sobom ponijeti. Ajdmo da se ponudim kralju, da mu kćerku zauvijek riješimo zmaja."
Došavši do kraljveskog dvorca, žid prišapne sv. Petru:
"Nemoj opet biti odveć skrom, treba priliku za dobru zaslužbu iskoristiti!"
Kralje se njihovoj ponudi vrlo obradovao pa ih zapitao:
"Koliko tražite nagrade?"
Sv. Petar odvrati:
"Tristo rubalja!"
"Ako mi izvršite djelo, neka vam bude!"
Sv. Petar sjeo na stepenice ispred velike dvorane i dugo razmišljao, kako će pothvat udesiti. Zatim reče kralju:
"Svijetli kralju, sjedni s kraljevnom u kočiju i odvezi se polagano do zmajeve špilje!"
Međutim Petar sa židom trčao napred a došavši blizu špilje, stao je apostol vikati:
"Hoj,hoj, s puta ljudi, ide kralj sa kraljevnom!"
Čuvši zmaj da kraljevna, za kojom se pomamio, ovdje prolazi, izašao iz špilje. Bila ga strahota gledati: dvanaest glava na kratkom vratu, četvera široka tvrda krila, dvanaestero pandža kao u lava, dok je dugački ljuskavi rep šibao po zemlji i uzvitlao prašinu do oblaka.
Tek što se zmaj ukazao na ulazu u pećinu, zamahnuo je sv. Petar ognjenim mačem govoreći:
"U ime Oca i Sina i Duha svetoga, neka se svijet riješi grdne nemani!"
Od prvog zamaha ognjenog mača ofurilo se šest zmajevih glava, od drugoga opet šest, a naskoro golemi zmaj sav isprebijan, opaljen i umoren ležao u crnoj svojoj krvi, koja je kipjela i glogotala kao da se vari na živoj vatri.
Mala kraljevna time bila spašena, pa se ona i stari kralj tako silno obradovali, da su oba putnika smjestili k sebi u dvorsku kočiju, poveli ih sobom u dvorac, tamo ih gospodski počastili i tristo rubalja im isplatili. 
Putnici su sutradan pošli dalje. Došavši do raskršća, zastane sv. Petar, preda židu svih tristo rubalja govoreći: 
"Evo tebi cijela svota, da ti srce više ne krvari rad gladne tvoje dječice! Sad sam ti vratio trista puta. Podmireno je sve, pa ajde u ime Božje!"
Sv. Petar krenuo na desno, a žid na lijepo i radovao se službi te smišljao dalje:
"Nema bolje zarade no probuditi kraljevne! Idem i ja, da taj zanat pokušam!"
Putovao je i putovao svijetom, vrlo dugo, dok nije napokon došao u zemlju u kojoj je preminula neka kraljevna. Žid tražio od straže, nekak ga odvede pred kralja, kojemu će oživjeti kćer. 
Kralj ga upita:
"Koliko tražiš nagrade?"
"Hiljadu rubalja!"
"Dragi moj liječniče, to je silna svota! No ne žalim, ako mi jedinicu zaista oživiš! Ako si me pako prevario, visjet ćeš na vrbi, nema ti spasa!"
Žid se latio posla, kako je od Petra bio naučio. Najprije mrtvo tijelo raskomadao, kuhao ga u kotlu, da izađu sve bolesti, a kad je bilo bijelo kano živi mladi stvor, tad ga je opet sastavio i sašio.  Napokon mu udahnuo dušu govoreći:
"U ime moje, digni se, kraljevno, i oživi!"
No mala kraljevna, raskomadana, skuhana i sašita, nije se micala, nit otvarala očiju, niti stala disati, nit govoriti. Koliko god ju žid drmao i na noge postavljao, ostala hladna, nepomična, mrtva.
Kralj nije mogao dočekati, hoće li taj liječnik s istoka njegovu kćerku zaista oživjeti. Pošao s veliko pratnjom da vidi. A kad tamo, žid se muči i zdvaja, što mu posao nije uspio. Kralj se strašno razbijesnio i odredio, da lažnog liječnika smjesta objese na vrbu.
Kad su židu stavili uže oko vrata, spazi on izdaleka sv. Petra pa mu stane klicati:
"Amo, amo, mili putni druže! Hoće me objesiti. Spasi me, ako ti je u grudima srce!"
Sv. Petar dotrči, raspita se, što se dogodilo, a onda se uspravio, digne ruku i govori vojnicima:
"U ime Božje, oprostite ovomu čovjeku, jer je velik patnik na tom svijetu! Nemojte ga vješati, on će svoj zločin popraviti!"
Kralj dao znak, neka vojnici zastanu pa oni spustili uže, odriješili žida, a Petar im reče:
"Odvedite me do grobnice mrtve kraljevne!"
Oni ga odveli onamo, sv. Petar na očigled cijeloga dvora dignuo svetačku ruku i uskliknuo:
"U ime Oca i Sina i Duha svetoga, digni se, kraljevno, i oživi!"
Mala se iz grobnice digla, protrla oči, veselo zapljesnula u ručice i klicala: "Ala je lijepo opet živjeti!"
Presretni kralj sv. Petru isplatio nagradu pa su oba putnika izašla iz grada. Na putu zastao Petar, podao židu cijelih tisuću rubalja, veleći:
"Vidiš, žide, to ti je Božja dobrota stostruko vratila za onih sto rubalja, što si ih nekoć podao siromahu! A sad se vrati kući, no zadovolji se tim, što si stekao i ne traži više!"
Žid se punom torbom zlatnika vraćao kući u svoj zavičaj i do stote svoje godinice rado pričao o plemenitom svom suputniku, čijeg imena nije nikad saznao.