top of page

Iskustvo

Nit po nit, satkane su svečane haljine od laži

Da okitim se perjem kojeg nemam,

Da golu taštinu nahranim sa pažnjom,

prigrlim onog koji mi je mraži

No jači mi je bit od te silne draži.

Korak po korak, uzalud se trudim

osmjehom sjajnim sakriti tugu,

vidati rane što pogled mi mute

dok valjam se u blatu

noseć haljinu zlatnu

Da u takvoj vide me ljudi,

No proklet je taj blještav poklon vražji

Kap po kap istječe mi duša,

još na dnu se nađe sitno zrno soli,

S njim da vidam ranu koja peče, boli

Stih da bacim koji nadajuć se da me netko još voli.

Oh, ti pretužna tugo,

ne iznenadi me tako jako dugo

Skoro sam ti zaboravio ime

Tražeć ljubav ostala mi ti si samo

Da sa tobom grijem svog života zime

9 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page